Džimi Batler – Srce veće od Čikaga

November 4, 2024

Kada se pročita ovakav naslov teksta vezanog za NBA, prva osoba koja bi vam pala na pamet je Michael Jordan. E, nije on. Scottie Pippen? Ne. Dennis Rodman? Nope. U pitanju je lik koji je malo traga ostavio u franšizi koja bi bila trofejna u NBA, isto koliko i Crnokosa iz Kosjerića da nije pomenute trojke, ali o njima drugi put. U pitanju je Džimi Batler. Da ne bih preskočio odmah do Bulsa, krenuću od početka, jer je on i poenta zašto uopšte pišem ovo.

Rođen je u Hjustonu 1989. godine, a kada je bio mali, otac napušta njega i majku. U zajednicama poput američkih crnačkih zajednica, to nije nešto čudno, jer kada se pobroje svi igrači u NBA, malo njih može da se pohvali da imaju oba roditelja. Mnogi se, kada postignu neki uspeh (ulazak u NBA preko drafta, prva utakmica s visokim brojem poena, osvajanje titule, pojedinačne nagrade), zahvaljuju majci. Međutim, Džimi ni s tim ne može da se pohvali, jer ga je majka sa 13 godina bukvalno izbacila na ulicu sa rečima: “I don’t like the look of you. You gotta go.” Od tog trenutka, njegov život svodio se na to da ide od druga do druga, gde je mogao da prespava po nekoliko noći, čekajući dan kada će završiti na ulici ili će se majka smilovati da ga pozove nazad.

Sudbina ga je odvela kod druga Džordana Leslija, čije je drugarstvo na kraju promenilo njegov život. Džordanovi roditelji, koji su imali još šestoro dece, dozvolili su Džimiju da prespava kod njih par noći kao Džordanov gost. Kada je par dana prošlo, jedan od braće zamoli roditelje da Džimi prespava još par noći kod njih, sada kao njegov gost. Kako je ta priča trajala, Mišel i Majkl su napravili dogovor s Batlerom da ostane koliko god želi, uz uslov da bude uzor klincima u kući i da popravi ocene. Naravno, sve to je uradio.

Košarka je postala prioritet. Postao je kapiten tima srednje škole i pokazivao sjajne partije, ali nijedan koledž nije pokazivao interesovanje za njega. Ubrzo upisuje Tyler Junior College, gde postaje prva zvezda tima i najbolji strelac. Dolaze “ponude” od “pravih” koledža, a on se odlučuje za Zlatne Orlove iz Viskonsina, gde prve godine, kada nije bio u prvom planu, beleži svega 5.6 poena po utakmici. Narednih godina, radom i trudom dostiže prosek od 15.7 poena, 6.1 skokova, 2.3 asistencije i 1.4 ukradene lopte po utakmici, što ga lansira u prvu rundu drafta 2011. godine.

“Njegova priča je najneverovatnija koju sam čuo za sve ove godine koliko se bavim košarkom. Toliko puta u životu je bilo namešteno da padne, i svaki put se izdigao još više iznad toga. Kada pričate sa njim, možete da osetite koliko ima nečega velikog u njemu,” rekao je jedan od NBA generalnih menadžera te 2011. pred draft.

Kao 30. pika biraju ga Chicago Bullsi, franšiza poznata po najvećim uspesima. Naravno, imali su velike planove za njega, da se vrate dani slave, ali Džimi je odmah znao da ta priča neće otići daleko. Ekipa nije bila loša; imali su budućeg najmlađeg MVP-a u istoriji, Derika Rouza, Dengu, Hamiltona itd. Džimi se te prve sezone nije mnogo igrao, odigrao je 42 utakmice u proseku po 8.5 minuta, beležeći 2.6 poena i 1.3 skoka. Napornim radom sledeće sezone igra u proseku 26 minuta, povećava prosek poena na 8.6, skokove na 4 i asistencije na 1.3. Te sezone dolaze do plejofa, gde prolaze Netse, ali ispadaju od budućeg šampiona, Majamija.

Sezona 2014-2015. bila je prekretnica za njega. Postaje igrač meseca oktobra i novembra, biva izabran na All-Star, a u plejofu ispadaju od Klivlenda nakon prolaska nad Milvokijem. Biva izabran za igrača koji je najviše napredovao, i time postaje prvi igrač u istoriji Čikaga kome je to pošlo za rukom. Ima prosek od 20 poena, 5.8 skokova, 3.3 asistencije i 1.9 ukradenih lopti po utakmici.

U sezoni 2015-2016. potpisuje ugovor na 5 sezona vredan 95 miliona dolara. 3. januara 2016. obara Džordanov rekord tako što daje 40 poena u prvom poluvremenu protiv Toronta. 14. januara obara lični rekord sa 53 poena protiv Filadelfije. Biva pozvan na All-Star, ali povreda ga sprečava da učestvuje. 2. aprila postiže prvi tripl-dabl u karijeri, sa 28 poena, 17 skokova i 12 asistencija protiv Detroita. Prosek mu je bio 20.9 poena, 5.3 skokova, 4.8 asistencija i 1.6 ukradenih lopti u sezoni.

Da ne bih ovo nabrajanje sezona svodio na čistu statistiku, odmah prelazim na trejd, gde ga iz Čikaga šalju u Minesotu za Zeka Lavina, Krisa Dana i pravo na 7. pika drafta te godine (Markanen). Došao je u tim s neiskusnim igračima, punim pažnje, koji su se ponašali kao zvezde, kao Karl Entoni Tauns i Endru Vigins. Džimi je nastavio sa svojim standardnim partijama, ali se naišao na otpor, jer su mladi igrači želeli nekoga ko će im biti uzor, dok im je Džimi, kao radni etos, očigledno smetao. Napustio je tim, i otvoreno kritizovao dvojicu svojih saigrača zbog nedostatka truda.

Sledeća stanica je bila Filadelfija, tim i grad u koji je potajno želeo da ode. Hemija se pokazala daleko boljom, ostao je blizu svog proseka od 18 poena po meču, a u plejofu prolaze Bruklin, ali ispadaju od budućih šampiona Toronta.

Na leto 2019. dolazi do velikog trejda između četiri tima, gde Džimi završava u sunčanom Majamiju kod Dragića i Spoelstre. Pet Rajli, predsednik tima, prepoznao je u njemu lidera. Sezona se završila neočekivano, Džimi i tim su stigli do finala, gde su poraženi od Lebrona i Dejvisa, ali je on igrao gotovo sam. Ostaće zapamćena konferencija nakon koje Džimi ustaje i odlazi na masažu, kako bi se pripremio za sledeću utakmicu, na kojoj je postigao 35 poena, 12 skokova, 11 asistencija i 5 ukradenih lopti, postavši jedini igrač u istoriji koji je to postigao. Takođe, postao je šesti igrač u istoriji s višestrukim tripl-dablom u finalima NBA.

I šta sada? Ništa. Džimi se sprema za novu sezonu, trenira kao pobesneo. I sve je to počelo pre 18 godina, kada ga je majka izbacila na ulicu jer joj se nije svidelo kako izgleda. Da li to ima veze sa sudbinom? Možda. A sa napornim radom i predanošću? Da, to svakako. Poenta priče je da, ako istrajete u onome što radite i radite naporno, kad-tad će se isplatiti. Naravno, treba i sreće, ali karma sve vrati na svoje.

E, da. Džimi je u kontaktu i sa majkom koja ga je izbacila na ulicu, kao i sa ocem koji ga je napustio dok je bio mali. Kaže da im ne zamera i da se vole.


Život piše romane.


A po ovom romanu bi blokbaster mogao da se snimi. I to kakav.

Pratite nas!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *